Evo priznajem...
Published on 05/11,2013
Pitam se ponekada, sta nas to vuce naprijed, da li je za nas vezana neka nit koja vuce nase tijelo nekim pravcem, po nekom putu koji je samo nas. Da li postoje vec negdje zapisani planovi i u gramima odmjerena sreca za svakog od nas. Da li je sreca nasljedna poput sirokih kukova, bujnih grudi i celavosti? Kako to da su neki putevi u ravnicu a neki u planinu postavljeni?!
Voljela bih da znam, da li nam je sreca unaprijed data, da znam da li ima smisla da se trudim. Ponekad tako gledam slike svojih poznanika i vidim na njima radost, ljepotu, energiju, imanje... Ne zavidim, ne zelim to, ali... Ne mogu da se ne pitam, gdje onaj dio koji meni po iusu univerzuma pripada?!
Evo priznajem, ja nisam sretna...
05/11,2013, at 20:59
Visit Lola
Potpuno te razumem jer se isto osećam ovih dana... Ceo život se pitam kako to da neki (koji ne zaslužuju!) imaju sreće na svakom koraku, a drugi (mi, na primer), opet, nepravedno nemaju sreće na svakom koraku... A znaš u čemu je fora? Fora je u tome što mi vidimo samo negativne strane svojih života i samo pozitivne strane tuđih života. Sigurno si nekad i ti bila ta kojoj su drugi zavideli (samo toga nisi bila svesna). Kolo sreće se okreće i doći će i naših pet minuta, veruj mi. Zato - glavu gore! :)
05/11,2013, at 21:17
Visit marre
Da, u pravu si. Nadam se i cekam ;)
05/13,2013, at 07:18
Visit lora1
Pitanja su iskrena,ali trebamo da znamo,da sreca nije za svakog isto merilo...znam,sve je to isprazno i otrcano sto sad pisem,al' ako si mladja osoba,bice jos mnogo pitanja?
Secam se,kada sam bila u tom bunilu,ali kada sam dostigla neke godine,i pala,sad znam,koliko sam bila srecna...No, to sam ja,al' kazu; da ako trazis srecu,moras joj trasirat neki put?
Ja ti zelim sve najbolje!
05/15,2013, at 22:00
Visit marre
Evo tek sad stigoh da vam odgovorim! Ne mislim da.je ono sto ste napisali otrcano,naprotiv. Malo me natjeralo da se zamisli. Hvala vam ;)